Deklaracija iz Fiuggi: Žene u Glazbi
Svaka je država pozvana pomoći pri stvaranju tijela koja će biti dužna dokumentirati i obavijestiti o skladateljicama koje su rođene unutar nacionalnih granica. Ova bi tijela i/ili organizacije morala biti u stanju poslati i primiti informacije o ‘ženama u glazbi’ drugih institucija, morala bi prikupljati podatke u svezi sa institucijonalnim i glazbenim strukturama, u dotičnoj državi, odgovornim za stvaranje, promociju i emitiranje glazbe: Festival suvremene i povijesne glazbe, festivali koji imaju u centru pažnje djela skladateljica i ženskih izvođačica, mogućnosti za financiranje, stipendije. Glazbenice moraju nastojati povećati prisutnost u emitiranju, promociji, i stvaranju novih poslova, kako bi se uvećao postotak ženskih djela u tekućem repertoaru (simfonijska, sobna, tradicionalna glazba), i radi hrabrenja pri razmjeni među skladateljicama i izvođačima. Organizacije za ‘žene u glazbi’ biti će povezane putem interneta.

Zakonodavstvo mahom svih država predviđa jednakost mogućnosti i prava za žene i, teoretski, to bi trebalo omogućiti pristup ženama svim domenama. Ali u praksi, puno puta stvari tako ne stoje. Organizacije za ‘Žene u glazbi’ bi trebale provjeriti da li je socijalna zbilja njihovih država u skladu sa važećim zakonima. U mnogim državama žene nisu dovoljno prisutne u insitucijama. Moramo promovirati prisutnost žena u komisijama, odborima, i svim mjestima gdje njihov talenat i znanje mogu biti korisni. Žene u politici moraju biti upoznate s razlikama između zakonodavstva i prakse i morale bi postati odvjetnice glazbenica, a to vrijedi posebno za mogućnost financiranja.

Informacije vezane uz žene u glazbi moraju biti dostupne učiteljima glazbe, u svim kulturama, mora ući i postati dio glazbenog gradiva u školama, fakultetima i akademijama. Roditelji moraju biti podržani u gajenju glazbenih talenata vlastite djece. Odajući čast tradiciji i kulturnom blagu žena i muškaraca. Glazbenice moraju čitati, razumijeti i upotrebljavati dokumente UNESCO-a poznatim pod nazivom Pravo Umjetnika (“Il Diritto dell’Artista”) i Završnica Svjetskog Međuvladinog Sastanka “Kulturnih politika za razvoj” (“Le Politiche Culturali per lo Sviluppo”), održane u Stockholmu 1998.

Mora se priznati doprinos žena kulturi i razvoju, kako bi se osiguralo njihovo sudjelovanje u stvaranju i unapređenju kulturnih politika na svim razinama, i radi osiguranja pristupa odgovornim mjestima u svijetu kulture i spektakla. Važno je djelovati na očuvanju, promociji, podržavanju i spašavanju prava glazbenica i stvarateljica u svim zajednicama. Samo će tako biti moguće premostiti i promjeniti staru mušku monokulturalnu kulturu i umjetničko blago.

Naša važna uloga, kao žene, u prenošenju specifične opipljive i neopipljive kulturne baštine ne smije biti ignorirana, iz razloga što ista ne pripada samo jednoj vrsti, narodu ili kulturi nego cijelom svijetu.

1.Godine 1996., na kraju Prvog Međunarodnog simpozija ‘’Žene u glazbi: Susret u (‘’Donne in Musica: Gli Incontri al Borgo) glazbenice iz dvadeset i šest država ( skladateljice, izvođačice, dirigentice, muzikologinje, organizatorice, djelatnice u kulturi) potpisale su dokument poznat kao ‘’The Declaration of Fiuggi, 1996)’’.

Taj dokument, podijeljen u cijelom svijetu glazbenicima, organizacijama i glazbenim institucijama, te akademskom svijetu, određuje ciljeve, određene kao primarne, glazbenicama. 1999. deklaracija je u djelu izmjenjena pa je sadašnje izdanje istovjetno gore navedenom.